Programiranje igrica

šta je tu programiranje?

programiranje igrica

Kako bi proces učenja programiranja kod dece bio što efikasniji i zanimljiviji, postoje razni načini i metode da bi se deca što više zainteresovala za ovu materiju, a jedan od tih načina je svakako i programiranje onoga što im stvara najviše zadovoljstva - pravljenje igrica.

Zašto baš igrice?

Od malih nogu, deca su izložena mobilnim uređajima i igricama na njima. Uz kontrolisanu upotrebu i u određenom uzrastu, to mnogo doprinosi u detetovom digitalnom opismenjavanju. S tim u vezi, učenje programiranja uz pravljenje igrica je metod kojim se deca stavljaju u nove situacije ali sa jasnim ciljem ka kojim streme jos od kada su odigrali svoju prvu igricu. Deca su maksimalno zainteresovana, posvećena, i sto je najvažnije, usmerena su na neki drugačiji vid upotrebe mobilnih telefona, računara i digitalne informacije. U takvom okruženju deca lakše usvajaju znanje, ključne reči, bolje razumeju sam proces izrade jednog programa, jer se sada čitav program tretira i sa strane stvaraoca, programera, a i sa strane korisnika, igrača igrice.

Benefiti

Učenje programiranja uz pravljenje igrica podrazumeva i obuhvata sve stvari u programiranju koje bi se i inače učile kada nije u pitanju programiranje igrica. Neki od tih značajnih stvari koje se uče u ovakvoj metodologiji su:

  • kako da dete napravi baš ono što želi
  • kako da primeni svoju kreativnost
  • kako da raščlani problem na manje
  • kako da nauči da obraća pažnju na detalje
  • kako da grupiše podatke
  • kako da prikaže podatke u oblik znan računaru
  • kako da zaključuje u zavisnosti od datih uslova
  • kako da primenjuje logičke relacije
  • kako da primenjuje matematičke identitete i funkcije
  • kako da rešava probleme algoritamski, korak po korak
  • kako da stvara animacije

  • programiranje igrica

    Ograničenja

    Pravljenje jedne igrice nije toliko naivan i jednostavan postupak, zahteva vreme, strpljenje, znanje i maštu. Pored toga, često se susrećemo sa situacijom da neka okruženja i programski jezici ne mogu da ponude ono što smo zamislili da od njih dobijemo, te je nekada potrebno posmatrati dosta šire i prilagoditi se onome čime raspolazemo. Ne moraju sve igrice da budu 3d igrice da bi bile zabavne i lepe. Tačno je da svi težimo ka tome, ali svakako nije tačno da je grafika jedini parameter po kome se meri da je neka igra - vau. U nekim programskim jezicima, da bismo naučili da razmišljamo na način kakav je osnova za budućeg programera, uslovljeni smo okruženjem i samim limitima programskog jezika te pravimo igre u terminalu, a ne u zasebnom prozorčiću. U nekim situacijama smo takođe uslovljeni kompleksnošću programa u kojima je moguće praviti igrice. Naravno, to nisu neke stvari koje je nemoguće savladati, već treba biti spreman i strpljiv i polako prevazilaziti prepreke, jednu po jednu.